...Teenage Viewpoint...
srijeda, 07.06.2006.
...ISPRIKA...
Ispričavam se svima, jer dugo nisam pisala nove postove, imala sam malih problema, malo sam bila izgubljena u vremenu i prostoru, morala sam o dosta tome razmišljati, da shvatim neke stvari, zato sam malo zapostavila blog...Morala sam sebe naći, tako da sam praktički i školu malo zapostavila, koja me je također malo zeznula...Ali sada kada sam se vratila i naučila neke stvari; novi postovi će vas čekati na blogu te nadam se da će vam se svidjeti jer sam također prikupila nove ideje...=)
Nadam se da primate moju ispriku....Nemojte se ljutiti; jer novi post vas čeka........ 
...PROŠLOST...
"PROŠLOST JE POPUT KAKVA IDIOTA, STALNO SE PONAVLJA..." izreka koja jednim dijelom zvuči istinito,jer u svakoj rečenici ima malo istine... Ponekad je teško shvatiti što je prošlost, a što je sadašnjost, jer ne znamo razliku, zapravo ne shvaćamo...
Prošlost je ponekad lako definirati jer ona je zapravo ono što se dogodilo prije(npr. nekoliko dana, mjeseci, godina, stoljeća...), ali kada nam se u sadašnjosti dogodi isti događaj kao u prošlosti, razliku ne možemo lako uočiti jer smo pomlao zbunjeni....
Neki ljudi nisu zadovoljni sa svojom prošlosti jer su napravili jako puno pogrešaka, nepromišljeno su možda djelovali pa su se uvalili u neke probleme, postoji jako puno razloga zašto biti nezadovoljan zbog svoje prošlosti. Ima malo ljudi koji su zadovoljni sa svojom prošlosti, no možda nam i jedan dio prošlosti treba biti onakav kakav mi ne bi htjeli da bude...Teško je shvatiti zašto se nešto dogodilo, a još pogotovo je teže pustiti prošlost na miru, da miruje. Teško se je suočitit sa svojim pogreškama, jer zapravo se moramo suočiti sa samim sobom, no u prošlosti nisu samo i pogreške, nego možda neki rastanci s bližnjima. Moramo se pokušati odvojiti od prošlosti, da bi mogli ustanoviti što je sadašnjost,a što prošlost, a možda i što će nam biti budućnost.
Nekim je ljudima preteško,ali ako ne pokušaju nikada neće znati da li su mogli ili nisu odvojiti se od svoga prošlog postupanja...
Mislim da se uvijek nešto dogodi s razlog, ne vjerjem da nas uzalud povrijede neki ljudi, ne vjerujem da uzalud radimo pogreške, ne vjerujem da uzalud sebe ponekad povrijedimo, jednostvano ne vjerujem da se prošlosti trebamo sramiti, jer nas je ona oblikovala u ljude, u ljude koji sada jesmo...
Teško je reći da se jedna mlada tinejdžerka uspjela oblikovati u mladu pametnu djevojku, ali ponekad prošlosti ima veliko značenje za naše odrastanje....
petak, 02.06.2006.
...PROFESORSKO ZANIMANJE...
Profesori, osobe koje smatramo(neke)glupima, legendama, običnim luzerima, impotetnim osobama koje nas ne žele pitati za veću ocjenu iz principa, i sada bih mogla nabrajati sve moguće epitete kojima ne bi blio kraja....=)
No, zašto se nikada ne pitamo kakvo je to uopće zanimanje...?Danas sam se sjetila te teme, profesorskog zanimanja.
Profesori su ponekad jako čudni i zapravo ni ne shvaćam motiv zašto neka osoba ide za profesora/profesoricu, jer njihova zadaća je da uče druge ljude ono što oni znaju. Ali neki ne idu s tim ciljem za to zanimanje, već im je cilj nešto lijevo.
Mnogi učenici ne cijene profesore kao treba, ne cijene ih jer smatraju da oni nisu dostojni poštovanja, no zapravo jesu, jer zapravo oni svoje znanje prenose na nas.
Slažem se i sa učenicima(jer i ja sam sama jedna učenica) da ima nekih tako GLUPIH(ne želim previše prof. vrijeđati, ali nažalost to je nabolji pridjev za njih, odnosno za neke) profesora/rica, da jednostavno ni ne zaslužuju da ih se s dostojanstvom gleda u oči.
Ali, nije ni profesorima/rica lagano.Jer oni moraju znati razgovarati s ljudima, odnosno s mladeži koja je također ponekad malo čudna...
Profesori/rica mora znati dobro objasniti, znati razgovarati na civilizirani način, mora znati smiriti 30 učenika, i mislim da to i nije baš jednostvano...
Imam veliko poštovanje prema ljudima koji znaju zašto su odabrali to zanimanje, da pomognu nama da postanemo ono što želimo, mislim da nam dosta profesora čak i želi pomoći u našim ostvarivanju ciljeva, ali ponekad jednostavno smatramo da je ta osoba koja nam je zapičila komad i neopravdani GLUPA.
Ponekad ni sama ja ne znam što da mislim o njima, i ne bojim se to priznati... =)Ali znam da imam jedno definitivno mišljenje o njima,a to je da pravi profesor/rica pomaže nama do našeg odrastanja, jer zapravo i oni jednim dijelom pomažu nama u odrastanju...
četvrtak, 01.06.2006.
=)...UMJETNOST... =)
Umjetnost je divna!!!Obožavam ju, nisam mogla odoljeti,a da nju ne komentiram u postu. =)
Mnogi ljudi ni ne znaju što je umjetnost, smatraju da i nije bitna u našemu životu, no zapravo je, jer zapravo i mi ljudi smo neka vrsta umjetnosti. Ona nam je mali oslonac naše sreće, možemo stvarati umjetnost u bilo kakvim okolnostima, te u bilo kojim situacijama, možemo ju stvarati kada smo blio kakve volje...Dokaz da nas umjetnost okružuje.
Kada smo razočarani dosta puta se zna dogoditi da gledamo u prazno,dok sjedimo(možda)te pritom crtamo na neki papir; to što crtamo na papir je naše raspoloženje;naša umjetnost u tome trenutku. Neki ljudi smatraju neke poznate radove bezveznima, samo zato što ne izgledaju normalno već imaju u sebi neki čudan "karakter", prikazuju čudan osjećaj ljudima. Meni jedan od omiljenih umjetnika je bio DaVinci. Slike mu jesu izgledale sasvim normalne kakvi ljudi najviše vole,ali kada se te slike duže gledaju i proučavaju, uočava se neka velika razlika među slikama, ali i jedna velika sličnost. Jer sve njegove slike, s ljudima,su kao da ljudi imaju iste osjećaje, crte lica su im nacrtane gotovo jednako...
Pomalo se čini da je i umjetnost jedan način da se prikažu ljudski osjećaji u bilo kojem trenutku, samo na najlakši način.
U današnje doba umjetnost nema toliku veliku ulogu, sve manje i manje ljudi pronalazi radost u slikama koje su čudne ali i lijepe...Možda zato šo se ne koncetriraju pa ne shvaćaju značenje slike, ili pak misle da je umjetnost samo igra...Odogovor: NEMA GA.
Smatram da je umjetnost jedna vrsta ljudskoga stvaranja osjećaja, odnosno prikazivanja svoga djela života na crtani način. U njoj se jednostavno možemo opustiti, uživati ne razmišljati o posljedicama, jer u njoj nema nikakvih posljedica, možda su ljudi baš zato i toliko nezainteresirani za umjetnost jer previše misle na posljedice.?.?.?.?.?.
srijeda, 31.05.2006.
...ZNANJE-INTELIGENCIJA...
"Ah kako si pametan/pametna!" uzrečica koja može jako pozitivno djelovati na ljude, daje im veliku motivaciju za nastavak nečega što su započeli; ali da li je znanje ono što znamo i ono što naučimo ali ne upotrijebimo u određenoj situaciji ili je pak ono što upotrebljavamo u svakodnevnom životu…???
Inteligencija-znanje možemo na različite načine shvatiti, samo nam ovisi o točki gledišta.
Neki ljudi smatraju da su pametni, ali zapravo nisu, jer svoje znanje ne upotrebljavaju u svrhe koje bi im mogle pomoći ili koje bi mogle pomoći drugima.
Neki su ljudi previše impotentni da bi shvatili uopće što je inteligencija, ali to nije grijeh, jer jednoga dana se jednom sve nauči J.
Shvaćanje inteligencije je u današnje doba jako teško, pod tim pojmom se podrazumijeva jedna osoba koja je intelektualna, kvalificirana za neke određene poslove, osoba koja je kultivirana i ona koja naravno zna "SVE". Ali da li je to pravilno razmišljanje o inteligenciji. Odgovor ovisi o osobi.
Inteligencija u današnjem svijetu, zapravo znači opstanak, jer je današnji svijet pomalo čudan, da se u njemu treba znti snaći na inteligentan način.
Inteligencija i znanje da li su to dva ista pojma….???Pa sa moga gledišta meni nisu. Čine mi se različiti iako dosta njih tvrdi da su to zapravo dvije različite riječi s istim značenjem.
Promatramo li te dvije riječi bez razmišljanja zaključiti ćemo da su iste, da nema nikakve razlike, ali ako ih pokušamo promatrati s razmišljanjem i razumijevanjem, možda nam se izmjeni mišljenje…
Meni se izmijenilo, jer smatram da je inteligencija naše znanje, dok su naša znanja naša iskustva. Da pomalo se čini zbunjeno, priznajem, no razmišljate malo…Možda i vi uočite neke sitnice koje ja možda nisam ili koja neka druga osoba nije…
Ima jedna uzrečica koja je namijenjena svim ljudima na ovom Svijetu koja je i usto istina(NAŽALOST =p ) :
" ZBOG JEDNE RIJEČI ČESTO ČOVJEKA SMATRAJU MUDRIM I PAMETNIM,
A ZBOG JEDNE RIJEČI ČESTO GA SMATRAJU GLUPIM…UISTINU MORAMO DOBRO PAZITI ŠTO GOVORIMO…"
utorak, 30.05.2006.
...MOTIVACIJA...
Motivacija je riječ koja ima pozitivnog značenja u sebi. Mnogim ljudima daje utjehu da nastave nešto, što bi možda htjeli prekinuti. Riječ koja ne zvuči komplicirano, i koja djeluje u svakom trenutku. Ali kako motivacija nastane, jesmo li mi sami zaslužni za to da nam se motivacija vrati ili zapravo ljudi oko nas…???
Ponekad nam je motivacija najbitniji dio života, odnosno najbitnija "vrlina" koja nam pomaže u savladavanju nekoga problema ili pak neke odluke.
Ona nam pomaže da uspijemo nešto napraviti što možda samom voljom ne bi htjeli, ponekad je teško ovu riječ objasniti jer zapravo kada bolje razmislimo ni ne znamo od kuda nam dolazi. Pomalo je kompliciran Svijet u kojemu živimo, ali pokušavamo ga svakim danom sve više bolje upoznati te s njime i riječi, kao što su motivacija, volja, znanje… Za te riječi i neke druge imamo definicije, imamo njihovo objašnjenje, ali otkuda dolaze i što su te riječi zapravo nitko ne zna.
Motivacija pomaže ljudima koji su punih briga i problema da nastave sa onim što bi htjeli, daje im potrebnu snagu da ne prekinu svoju odluku, već da uspravno krenu svojim putem kojim žele. Da ta riječ ima velik utjecaj na ljude, jer je zapravo "oslonac" kada trebamo pasti, mislim da zato oni hrabri i jaki, odnosno čvrsti ljudi nikada ne padnu, jer vjeruju u svoj "oslonac", vjeruju u svoju motivaciju, toliko su motivirani da ih nitko ne može zaustaviti na putu. Takvi ljudi nam trebaju biti uzori, motivacija je put k onome što želimo postati…
Za motivaciju ne moramo biti sami zaslužni, već i ljudi oko nas koji pak vjeruju u nas…Koji nam pomažu da i mi počnemo vjerovati u nas same. Da postanemo motivirani, da zapravo ostvarimo ono što želimo.
Motivacija je za mene bitna riječ, bitan "oslonac" u životu, ali ne vjerujem da je samo meni, već i svim ostalim ljudima koji žele nešto postići, koji se žele razviti, koji žele ostvariti svoje želje i snove; jer nam zapravo ona daje potrebnu snagu da nastavimo kada je najpotrebnije.
subota, 27.05.2006.
...ŽENSKI UZORI...
U današnje vrijeme, mnogo ljudi traži sebe, pokušava pronaći sebe, u raznim prilikama, raznim događanjima, pokušava pronaći sebe uspoređujući se s drugima. Ali zapravo uopće ne gledaju svoj život već nečiji drugi, i pomoću drugog života se nadaju da će pronaći sebe, ali nažalost to nikad ne uspije. Ponekad nam uzori pomažu da dostignemo razinu koju bi smo rado htjeli, ali u dosta slučajeva imamo nažalost krive uzore, a pogotovo žene, mlade djevojke, cure, curice…
U današnje doba mediji su zauzeli jaku veliku popularnost u svijetu, svima su dostupni samo ako ima neka dobra i zanimljiva priča. Mediji najveću pozornost okreću prema "poznatima", "slavnima" onima koji se nazivaju "BOGATIMA".
Popularnost takvim ljudima je visoka, ali nažalost ne cijene sebe, već se ponekad samo omalovažavaju. Ljudi koji nemaju slavu, njih shvaćaju kao uzore. Pogotovo mlade djevojke, koje su se u današnje vrijeme samo okrenule svome fizičkom izgledu, a ne mare više o svojoj osobini. Njih mi je najviše žao, jer pokazuju da nemaju izgrađen autoritet, već pomoći mladih i slavnih(glupih) dama, navesti ću jedan primjer Paris Hilton; pokušavaju odrasti.
Za mene je to besmisleno. Ne viđam, više djevojke koje se okreću prema budućnosti koja će izgrađivati pametna mladež djevojaka, već samo glupe cure koje idu svake dvije minute u WC da si poprave make-up.
Nemam ništa protiv, šminke protiv lijepo uređenih cura, ali neke cure, i to većina njih pretjerava. U školu dolaze s majicom do pupka, jednostavno nisu više kultivirane. Ponašaju se bezobrazno, imaju odvratan rječnik, i sada bih mogla navesti sve grozne epitete za današnje cure kojima i ja pripadam, samo što se ja drugačije ponašam. Da neke cure misle da su nešto, a zapravo nisu ni mala mrva koja leži na podu, a to sve radi krivih ženskih uzora.
Čini mi se da sve cure žele biti slavne, nešto uspjeti ali na krivi način. Čini mi se kao da su nestali oni normalni snovi, što su mlade djevojke sanjale kad su bile male, što se dogodilo sa snovima o tome da se postigne popularnost ali tako da se pomaže ljudima….Očito su ih mediji i "pametne" slavne curice izbrisale. Sada cura mora biti anoreksična da bi izgledala LIJEPO!!!Pa to nije normalno.
Moje mišljenje je o tome, uzore možeš imati, mogu biti i slavni, ali moramo paziti koga biramo za uzora. Možda mislimo da je naš uzor najveći, najpametniji, najljepši, najbolji a zapravo je nitko i ništa, kao prašina koja smeta i koja je zapravo odvratna …
=)...SVIJET U KOJEM ŽIVIM(ISTRAŽIVAČKI RAD IZ VJERONAUKA)...=)
Svijet u kojem živim je meni lijep, prihvaćam ga takvog kakav je, iako mi se ponekad čini da u njemu nema sreće ni veselja niti nade…Dosta ljudi ne zna živjeti na pravilan način jer žele da im sve bude perfektno, ali perfektno se ne može živjeti.
Ali otkud taj svijet u kojem mi živimo…?Kako je nastao, zašto živimo na njemu…?To su razna pitanja koji si ljudi pa i ja postavljamo.
Ja vjerujem te i mnogo ostalih ljudi vjeruju da je Bog stvoritelj Svijeta, jer je on zapravo stvorio sve što postoji. No to nam nije jedini pristup pri stvaranju Svijeta, već imamo i znanstveni pristup. Mnogi ljudi misle da znanost proturječi vjeri, ali zapravo nije tako, jer vjera nadopunjuje znanost, dok znanost nadopunjuje vjeru. To su dva pojma koja su povezana. Vjera nam odgovara na pitanje zašto se nešto dogodilo, koji je razlog ,bio nečega događaja; dok nam znanost odgovara na pitanje kako se nešto dogodilo.
Mnogo ljudi, pa i sama ja sam prije vjerovala da Bog ne postoji, da su ga samo izmisli da se ljudi ne bi izgubili u ovome svijetu koji ponekad može biti okrutan, ali nakon nekoliko vremena sam shvatila da nije tako…Jer sve što je dobro je stvorio je Bog, on je ljude stvorio na svoju sliku, ljude je stvorio kao dobre i poštene, no ljude ponekad, odnosno mnogo puta uništi grijeh…Bog je stvorio nas ljude, da mu budemo bližnji da mu budemo prijatelji.
Kao prvi ljudi se smatraju Adam i Eva, ali to nisu ljudi, po izgledu su bili, ali nam predstavljaju simbole. Adam nam predstavlja cijelo čovječanstvo, dok Eva predstavlja da nakon grijeha ne nastupa smrt nego život, Zemaljski život.
Čini se komplicirano, ali nije…Samo treba čvrsto vjerovati u ono što mislimo da je istina.
A u tome nam može pomoći i Biblija, jer je ona zapravo pisana Božja riječ. Biblija nam nije obična knjiga, po izgledu je, ali ona je zapravo skup, odnosno zbirka knjiga koje ljudi, Židovi i kršćani smatraju Svetima.
Biblija nam se dijeli na Novi i Stari zavjet. Ja nisam shvaćala simboliku ta dva zavjeta, i ovo iskreno pišem, dok nam profesor nije objasnio. Stari zavjet, još možemo nazvati Stari savez, jer zavjet nam zapravo znači savez ili ugovor koji je Bog sklopio s čovjekom, on nam označava da je Bog dao obećanje Izraelskom narodu, dok je taj narod uzvraćao Bogu, taj se savez poništio jer nije bio utemeljen. Novi savez ili zavjet je utemeljen i on se ne može poništiti, jer je utemeljen krvlju Isusovom.
Ali zašto se onda Bog ne pojavljuje u našom životu ako je on ipak stvorio zemaljski svijet…?Pojavljuje se. Dolazi nam u susret u svakoj sekundi, jer on je uvijek uz nas kada ga trebamo, iako mislimo da smo sami, zapravo nismo, jer on nam je uvijek u susretu. Dolazi nam preko raznih znakova i ljudi u susret, on se objavljuje kroz sve što je stvorio.
Istina je da ponekad teško možemo shvaćati ovakvu istinu, ali moramo vjerovati da bi znali što je istina, mnogo puta se čini komplicirano, ali je zapravo kao kad slažemo neku sliku, moramo naći samo odgovarajuće dijelove da bi imali potpuni sliku…
utorak, 23.05.2006.
...PRIJATELJSTVO...
Prijateljstvo definiramo kao slaganje s osobama i zajedničko druženje, gdje vlada sklad i mir, gdje nema nikakvih razmjera…Ali ponekad ni sami ne znamo da li možemo nešto nazvati prijateljstvo ili pak samo slaganje, odnosno da smo samo na "bok, bok".
Istina je da se neki ljudi ne slažu iako kažu da su prijatelji, ali ne kužim zašto lagati, ako se ti stvarno ne slažeš s osobom, možda da bi stekao više prijatelja ili da bi se samo malo pohvalio…Stvarno razlog ne znam, niti ga ne želim znati.
Prijateljstvo se definira na istini, povjerenju, zajedničkom i kolektivnom druženju, no ponekad laži unište prijateljstvo, ponekad ljudi krivo shvaćaju prijateljstvo i iskorištavaju ga; teško je razlikovati pravo prijateljstvo od nekoga, ajmo reći " prividnog" prijateljstva.
Da teško je, jer misliš da je tebi netko stvarno prijatelj, a zapravo nije; postoji jako puno takvih situacija, zato treba jako dobro paziti s kim se upućujemo u prijateljstvo.
Ne znam ,zašto neki ljudi lažu samo zato da bi održali prijateljstvo kako treba, stvarno ne shvaćam, ali mislim da nisam jedina koja tako misli, mnogi ljudi se međusobno druže skupa, a možda zapravo jedno drugo iskorištava, ne znam koja je svrha toga druženja, iskorištavanje, možda dobivanje materijalnih dobara…Ne znam odgovor.
Osobno mislim da se prijateljstvo ne temelji na " ja ti dam, ti meni vrati"(metafora), nego na zajedničkom mišljenju, ne da gledamo samo što tko ima, nego da vidimo ljudske osobine čovjeka, a to dosta ljudi više ni ne zanima, iako se na tome temelji PRAVO PRIJATELJSTVO. Ljudi su samo opčarani dobrima koja bi mogli iskoristiti i pokazati u SVOME životu, a zapravo su tako slijepi da više ni ne znaju raspoznati što je prijateljstvo.
Meni osobno to jako smeta. I mislim da to uopće nije fer prema iskrenim i dobrim ljudima, ali gdje ima nepravde ima i pravde, tako da gdje god bili nepošteni ljudi koji ne cijene prijatelje kako treba, u životu će im se vratiti na još gori oblik nego što su oni činili svojim "PRIJATELJIMA"… J
nedjelja, 21.05.2006.
...ZALJUBLJENOST...
Zaljubljenost, FENOMENALAN OSJEĆAJ!!!Imate leptiriće u trbuhu, svaki dan se smijete, niste nesretni, pozitivno mislite, jednostavno vam ništa dan ne može pokvariti.
Da, lijepo je kada ste zaljubljeni, kada samo mislite na njega/nju, ništa vas ostalo ne zanima…Osim vaše voljene osobe.
No da li ste istinski zaljubljeni ili vas je uhvatio samo jedan hir..???Teško je ponekad raspoznati razliku, između ta dva pojma.
Neki misle da su istinski zaljubljeni, a zapravo nisu, neki se čak ponekad žele razuvjeriti da nisu zaljubljeni, ali im ne uspije, jer se zaljubljenost ne može kontrolirati.
Ljudi ne mogu birati u koga će se zaljubiti, jer srce ne bira perfektna čovjeka, znalo se govoriti da se suprotnosti privlače i da upravo to djeluje na zaljubljenost i na zaljubljivanje; ali ponekad i ta teza nije točna…Možda se ne može zaljubljenost definirati jer zapravo ne postoji definicija za zaljubljenost…
Da komplicirana je ova tema, ali i zanimljiva; jer svi želimo znati zašto se zaljubljujemo, što je zapravo to…???Mnogi ljudi ni ne znaju što je to ZAPRAVO, pa ni ja sama ne znam što je to samo znam osjećaj koji osjećam, a taj osjećaj je PREDIVAN! Kada si zaljubljen/a ne vidiš mane na čovjeku, vidiš samo pozitivne strane na osobi, ne želiš zapravo ni znati njegove/njezine loše mane i strane, shvaćaš čovjeka za sebe kao da je perfektan.
Ponekad je to i dobro, ali ponekad to zna stvarati i jako velike probleme, jer ponekad se ljudi znaju jednostavno zaljubiti u krivoga čovjeka, no mislim da se to i događa s jednim određenim razlogom…
Ah, ta zaljubljenost, što bi mi bez nje…????Mislim da bi bili IZGUBLJENI U VREMENU I PROSTORU! Da, ljubav pokreće svijet, a zaljubljenost joj pomaže u tome;
Zaljubljenost faza života koja čovjeku može pomoći ali i na neki način naškoditi… =)
